Miljenko i Dobrila - legenda o ljubavi

Vjerujemo da nema čovjeka koji nije čuo ili čitao o Shakespeare-ovim Romeu i Juliji. Gotovo istovjetna priča ispričana je i u našim Kaštelima. Legenda o dvoje mladih kaštelanskih ljubavnika, zaraćenim plemićkim obiteljima, ponosu, ljubomori, hajdučiji i natruhama socijalnih nemira, generacijama se prenosila od usta do usta, sve dok je 1833. godine u knjigu nije zabilježio Marko pl. Kažotić.
Legenda iz druge polovine 17. st. govori o tragičnoj ljubavnoj sudbini mladih ljudi iz Kaštel Lukšića. U spomenuto vrijeme, živjele su u Kaštel Lukšiću dvije plemićke obitelji - obitelj Vitturi sa kćerkom Dobrilom i plemić Adalberto Rušinić sa sinom Miljenkom. Lijepi mladić i nježna djevojka iskreno su se zaljubili, a obiteljska svađa njihovih očeva, zbog feudalnih prava nad seoskim težacima, prisilila ih je da se sastaju i vole potajno. U tome im je pomagala sluškinja Antica. Međutim, roditelji su ipak saznali za njihovu tajnu vezu te su, kako bi ih razdvojili, Dobrilu stavili pod strogi nadzor majke, kontese Marije; dok je Miljenko, prema savjetu odvjetnika Dorotea, poslan u Veneciju, u duždevu službu.

Malo je nedostajalo da Dobrilin otac, konte Radoslav, iz inata ugovori vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem Družimirom. U prirodnost i ispravnost takve bračne veze ozbiljno je posumnjala Dobrilina tetka, kontesa Demetrija. Miljenku, koji je u to vrijeme bio u Veneciji, poruku o mogućem vjenčanju dostavio je jedan lukšićki vojnik. Miljenko je uspio stići u Kaštel Lukšić na sam dan vjenčanja i spriječiti ga u najsvečanijem trenutku bračne prisege, pred župnikom don Mavrom i mnoštvom zaprepaštenih svatova koji su se nalazili u mjesnoj crkvi. Osvetoljubivi Dobrilin otac, konte Radoslav, odlučio je za kaznu svoju kćerku zatvoriti u koludrički samostan Sv. Nikole u Trogiru. Miljenko je tu odluku pokušao spriječiti dočekavši lađu na trogirskoj obali, gdje je mačem izazvao nered.

Sudske su ga vlasti zbog toga, uz pristanak njegova oca kneza Adalberta, prognale u franjevački samostan na otočiću Visovcu, smještenom na rijeci Krki blizu Šibenika. Miljenko je u samostanu upoznao seljanku Božicu, nekadašnju Dobrilinu dojilju. Po Božici je Miljenko poručio voljenoj Dobrili da pobjegne iz trogirskog samostana. Nakon što je uspješno prevarila starješinicu samostana, Dobrila je pobjegla, ali je Miljenko nije dočekao na dogovorenom mjestu u blizini Trogira.

Dobrila je potpuno sama lutala u olujnoj noći sve dok je ujutro nisu uhvatili hajduci. U velikom strahu, nezaštićena je djeva, nakon obećanja da će je odvesti Miljenku u Visovački samostan, prihvatila ponudu opasnih drumskih skitnica i pošla s njima. U međuvremenu se Miljenko prerušio u fratra, kako bi spriječio da ga hajduci ubiju. Naime, Dobrilin je otac naručio od hajduka Miljenkovo ubojstvo obećavši im nagradu. Razočarana Dobrila, vjerujući kako se Miljenko uistinu zaredio, izgubila je svaku nadu u tajno vjenčanje na Visovcu.

Saznavši za bijeg svoje kćeri, knez Radoslav se, ohol i tiranski nastrojen, odlučio poslužiti lukavstvom kako bi spriječio obiteljsku sramotu. Pružio je ruku pomirenja uvijek dobroćudnom Miljenkovom ocu knezu Adalbertu, nakon čega su zajedno poslali na Visovac tri izaslanika sa zadatkom da nepokorene ljubavnike, Miljenka i Dobrilu, nagovore na povratak i svečano vjenčanje u Kaštel Lukšiću.

Kaštelanski ljubavnici su prihvatili roditeljsku ponudu. Međutim, knez Radoslav se nije mogao pomiriti sa činjenicom da je Miljenko ipak pobijedio i da će odvesti njegovu Dobrilu kao svoju suprugu, u njihov novi dom, dvorac plemićke obitelji Rušinić. Obuzet nesavladivom mržnjom i osvetom, večer nakon vjenčanja dvoje mladih, u ljeto 1690. godine, knez Radoslav je na mostu ispred svog dvorca u Kaštel Lukšiću ubio zeta Miljenka iz kubure.

Nekoliko mjeseci nakon nemilog događaja, Dobrila je od silne tuge izgubila razum, razboljela se i umrla. Njezina posljednja želja bila je da je pokopaju kraj Miljenka u crkvici Sv. Ivana na Rušincu. U toj se crkvici danas nalazi nadgrobna ploča na kojoj piše: "Pokoj ljubovnikom". U Kaštel Lukšiću se osim njihova groba nalazi i izvorni Dobrilin dvorac Vitturi iz XV. – XVI. st., Miljenkov kaštel Rušinić iz XV.st te stara crkva iz 1530.god. u kojoj su vjenčani. Prema ovoj legendi napisani su roman, drama i opera.
U spomen na nesretne kaštelanske ljubavnike, u Kaštelima je pokrenut projekt ljetnih kulturnih događanja pod nazivom "Dani Miljenka i Dobrile – kaštelanski festival ljubavi".

Informacije su preuzete sa internetske stranice TZG Kaštela